Do profitabilnog uzgoja žitarica - kap po kap
Kukuruz je, uz pšenicu, najznačajnija poljoprivredna kultura u većini zemalja Evrope i svijeta. U Hrvatskoj se godišnje ovom kulturom zasije oko 250.000 ha (2014. god. – 252.567 h), uz prosječni prinos od oko 8 to (zrna; to odgovara prinosu od ca 50 do 55 to kukuruzne silaže) po hektaru. U Vojvodini se kukuruz svake godine sije na približno 600.000 hektara, na kojima se proizvede oko 4,7 miliona tona, što je približan prinos onome koji se ostvaruje i u Hrvatskoj. Iako su ti rezultati vrlo ozbiljni, pa se tako Vojvodina, tj. Republika Srbija svrstava među prvih 5 evropskih proizvođača „žutog zlata“, poznato je da mnoge zemlje postižu i znatno veće prinose kukuruza po hektaru. Svi su složni da u povećanju produktivnosti leže velike mogućnosti povećanja konkurentnosti naše poljoprivredne (kao i industrijske) proizvodnje.
Polja diljem Srijema, Bačke i drugih susjednih dijelova Panonske nizine ubičajeno su u ovo doba godine prepuna preobilnog uroda koji, svojim lelujanjem na laganom povjetarcu, podsjeća na nepregledno Panonsko more. Na žalost, tko je ovih dana prolazio tim predjelima mogao je umjesto polja puna uroda vidjeti nepregledna prostranstva ispunjena žutim, potpuno isušenim stabljikama, koje se kao neke aveti beživotno lelujaju na vjetru. Ista je slika na poljima Slavonije, a velikim djelom je ovom nepogodom zahvaćena i Mađarska, kao i ostale susjedne zemlje, regije i pokrajine.
Portal Agromedia prenosi u svom izdanju od 2.8.17. ocjenu stručnjaka da bi ove godine, radi velike suše, urod kukuruza mogao biti za 60% manji nego uobičajeno. Jednostavna računica pokazuje slijedeće: uz cijenu od 160 EUR/tona ostvari se pri uobičejenom prinosu prihod od ca 1.300 EUR-a/ha, dok je u ovogodišnjim uslovima za očekivati da se taj iznos prepolovi. Stočari se suočavaju sa posebnim teškoćama (1 svinja treba u najboljim uslovima ca 145 kg kukuruza; 1 krava pri uobičajenoj ishrani ca 8 to kukuruzne silaže i 1 do 2 to kukuruza u zrnu) jer su ovisni o određenim količinama kukuruza za ishranu određenog broja stoke. Posebno pitanje je mlinarska industrija, ali i cjelokupna nacionalna ekonomija pojedinih zemalja; npr. U izvozu Srbije čak 23% učestvuju poljoprivredne sirovine (B.Gulan, Makroekonomija, 5, 2016).
Jasno je da opisano stanje nije prirodna nepogoda, koja se povremeno pojavljuje. Zbog sve izraženijih klimatskih promjena, dugotrajne suše treba smatrati manje ili više redovitom pojavom. Što više, svi govore o sistematskom povećanju njihovog intenziteta, pa je za očekivati da će ova pojava postati jedna od najupečatljivijih karakteristika klime u široj regiji.
Crometeo forum prikazuje tako kretanje prosječnih temperatura na Grenlandu u proteklih 100 godina, iz čega proizlazi da je od 1920. do 1940 godine zabilježen jedan talas kontinuiranog zatopljenja, koje se prekinulo oko 1940 godina nakon što se prosječna temperatura tamo povećala za 0,5oC. Početkom 80.-tih godina primjećuje se ponovni početak sistematskog zatopljivanja, ovog puta izraženijeg, tako da se 2000.god. prosječna temperatura na Grenlandu povisila za cijeli stupanj celzijusa. Taj trend je nastavljen intenzivnije do današnjih dana, što možemo primjetiti posebno proteklih godina i bez pomoći mjernih instrumenata i službenih statistika u gotovo svim dijelovima svijeta.
Kako se ekonomski zaštititi od klimatskih promjena?
Posljednjih dana gledamo u medijima brojne zabrinute poljoprivrednike koji očekuju da im štete izazvane sušom nadoknadi država iz fondova za elementarne nepogode. To se može napraviti jedne godine, no to svakako nije dugoročno i solidno rješenje. A nije niti racionalno da se sredstva koriste za smanjivanje štete – naprotiv, sredstva se treba koristiti za povećanje tehnološke osposobljenosti, koja poljoprivrednicima omogućava sigurnu zaštitu od klimatskih promjena, ali istovremeno i produktivniju proizvodnju uz postizanje veće zarade. To je šansa da se tehnološkim unapredjenjem poveća konkurentnost domaće proizvodnje.
Navodnjavanjem se postižu viši prinosi kukuruza u prosjeku za 30 %.
Radi se, dakako o navodnjavanju. Treba hitno pristupiti realizaciji projekata navodnjavanja, i to bi trebale postati prioritetne investicije za svakog proizvođača kukuruza. Iako se o ovoj temi puno govori, malo je podataka o konkretnim planovima, gdje se prikazuju metode, tehnološka rješenja, cijene i očekivana korist od ulaganja u ovu tehnologiju. Portal Agromedija izvještava o potrebi navodnjavanja ca 500.000 hektara u Vojvodini, za što postoji (ili je postojao) konkretan projekt, sa brojkama i tehničkim pokazateljima. Vrijednost investicije predviđene ovim projektom procjenjuje se, prema istom izvoru na ca 2,5 milijarde eura. Unatoč dobrom pristupu, i na izgled kvalitetnom materijalu, iskustvo nas uči da se ovakovi projekti efikasnije ostvaruju kroz privatnu inicijativu. Iako su u pojedinim zemljama predviđena poticajna sredstva (u Hrvatskoj i u okviru aktualnog Programa ruralnog razvoja), ključno je da proizvođači prepoznati ekonomski interes i investiraju (i ne računajući prvenstveno na poticaje) u tehnologiju navodnjavanja zato jer će im ta investicija donjeti brzi povrat uloženih sredstava i konkretnu ekonomsku korist. Naime, uz navodnjavanje se može očekivati povećanje prinosa za prosječno 30%, uz dakako – povećanu zaradu po hektaru. Zato treba odabrati tehnologiju i investirati na način koji je provjereno uspješan.
U nastavku ćemo stoga prikazati tehnologiju koja je primjenjena kao efikasni projekt u suradnji sa našim partnerima iz Izraela u Republici Makedoniji:
Opis tehnologije:
Metoda kap po kap ima velike prednosti pred ostalim klasičnim tehnologijama navodnjavanja i za usjeve žitarica. Osim iz drugih razloga, ova metoda izvrsno funkconira uz malu potrošnju vode. Upravo je količina vode ograničavajući faktor u razdobljima suše, ali I inače – vodu treba promatrati kao ograničen i vrijedan resurs.
Zašto je Kap po kap najpreciznija metoda navodnjavanja?
- Kontrolirani sustav omogućuje optimalnu uporabu gnojiva i vode, troši se samo točno odredjena količina vode koju biljka može efikasno iskoristiti.
- Spriječava gubitak vode isparavanjem i površinskom otjecanju.
- Može se koristiti tijekom dnevnih i noćnih sati.
- Drži lišće suhim (spriječava bolesti).
- Spriječava nakupljanje stajaće vodu i njezino isparivanje.
- Može imati dugi ekonomski život kada se ispravno osmišljava i upravlja
- Ravnomjernost primjene vode i gnojiva.
ZAKLJUČAK: Sistem kap po kap ima velike prednosti pred klasičnim sistemima, u pogledu potrošnje vode i postignutih prinosa i financijskih efekata.
Zašto je investicija u navodnjavanje opravdana, neovisno o sušama, pa i u godinama s uobičajenom količinom padalina?
U sljedeće dvije tabele navedene su prosječne količine kiše na području Slavonije (okolica Osijeka i Slavonskog broda), dakle područja na kojima se kukuruz intenzivno uzgaja (izvor: Hrvatski meteorološki zavod). Podaci pokazuju da je i u godinama sa prosječnom količinom padalina njihova količina bila ispod potreba koje ima biljka kukuruza za optimalan rast (stupac krajnje desno)
ZAKLJUČAK: Navodnjavanje omogućava, osim zaštite od suše, i znatno povećanje prinosa (za ca 30%) i financijskih efekata.
Padaline u mjesecima Svibanj-Kolovoz) - Osijek (2009-2013):
Padaline u mjesecima Svibanj-Kolovoz - Slavonski Brod (2009-2013):
Financijska analiza povrata ulaganja (Return on investment) u investiciju navodnjavanja polja kukuruza metodom kap po kap, na temelju ostvarenog prihoda (Napomena: ovdje je odabran jednostavan primjer, na bazi uobičajenih cijena i proizvodnih rezultata; stoga ovaj izračun može u praksi, ovisno o postignutim rezultatima i trenutnim cijenama i varirati).
Osnovne pretpostavke - primjer:
- Sadašnja proizvodnja kukuruza/ha (uz prirodnu količinu padalina) = ca 8 to; uz cijenu od 160 EUR-a/to = prihod ca 1.300 EUR/ha
- Uz navodnjavanje kap po kap (240 mm vode/mjesec od 5. – 8.mjeseca) očekivana proizvodnja kukuruza/ha = ca 10,5 tona/ha; uz cijenu od 160 EUR-a/to = prihod ca 1.800 EUR/ha
- Prosječni prinos kukuruzne silaže od dosadaćnjih 50 to/ha, povećava se na 65 do 70 to/ha = veća zarada, mogućnost drćanja većeg broja životinja
- Potrošnja vode (normalna godina) = ca 100 m3/ha; cijena 1 m3 vode = 0,054 EUR; = 5,4 EUR/ha
- Ulaganje u sistem navodnjavanja kap po kap/ha = 2.600 EUR/ha
Naravno, u sušnim godinama treba računati sa osjetno većom potrošnjom vode, što ovisno o intenzitetu suše može biti dvostruko pa i više u odnosu na normalnu godinu; no, u sušnim godinama je i financijski efekt navodnjavanja višestruko veći u odnosu na situaciju bez navodnjavanja.
Prema tome, na bazi ostvarenog prihoda povrat ulaganja se može očekivati, ovisno o količini padalina u pojedinim godinama, u vremenskom razdoblju od:
- U prosječnoj godini – za 2,5 godine
- U sušnoj godini – za 1,7 godina
- U prosječnoj godini sa poticajem – za 11 mjeseci
U sušnoj godini sa poticajem – za 7 mjeseci
Kao zaključak ističemo poziv na akciju – krenimo svi – i ratari i stočari (povrtlari i voćari su već aktivni na tom području) u projekte navodnjavanja njiva i oranica efikasnom tehnologijom koja donosi brzi povrat uloženih sredstava. Za detaljnija pitanja i informacije o mogućnostima izgradnje sistema za navodnjavanje, projektiranje i korištenju poticajnih sredstava, obratite se firmi SANO HRVATSKA - Ivanu Vukmanoviću – i.v@sano.hr
