Sano tehnologija siliranja trava
Cilj siliranja trava trebao bi biti dobivanje silaže s visokim sadržajem energije po kilogramu suhe tvari, maksimalno očuvanom kvalitetom proteina, bez znakova kvarenja, ugodnog mirisa i okusa za životinje
Siliranje je oblik konzerviranja biljaka bez prisutnosti kisika uz pomoć bakterija koje stvaraju mliječnu kiselinu. Iz ove jednostavne definicije siliranja proizlaze i čimbenici potrebni da se napravi i kvalitetna travna silaža. Sve počinje proizvodnjom kvalitetne biljke koju želimo konzervirati kako bismo sačuvali što je moguće više hranjivih tvari u siliranoj biljci.
Prvi korak je košenje biljke u fazi s optimalnim sadržajem vlakana i najvećim sadržajem energije u kilogramu suhe tvari. Lakše ćemo silirati biljne vrste koje imaju viši sadržaj šećera, npr. ljulj, pogotovo u prvom otkosu, a niži puferski kapacitet (trave u odnosu na leguminoze).
Trave se u pravilu kose u fazi vlatanja, prvi otkos svakako prije izbijanja klasa, u pravilu negdje kada je biljka visine 25-40 cm.
Slika 1. Košnja u optimalnoj fazi razvoja
Košnja bi trebala biti na visini 7-8 cm, zbog optimalnoga novog rasta biljke, kao i smanjenog unosa pepela/zemlje i posljedično nepoželjnih bakterija u masu.
Slika 2. Visina košnje
Nakon košnje u optimalnom trenutku razvoja biljke odlučujuće je adekvatno provenjavanje kao dodatni preduvjet za kvalitetno vrenje u procesu siliranja. Za trave je poželjno provenjavanjem postignuti suhu tvar između 30 i 40%, eventualno nešto više kod spremanja silaže u balama. Brzina provenjavanja ovisi prvenstveno o vremenskim prilikama (sunce, vjetar). Cilj je postignuti željenu suhu tvar u što je moguće kraćem vremenu.
Kada je biljka dovoljno provenula treba ju što brže prevesti u silos uz adekvatnu obradu prilikom skupljanja mase (sječkanje) i kvalitetno gaženje u silosu. Ovisno o suhoj tvari i zrelosti biljke preporučena dužina sječkanja je 2-4,5 cm. Pravilo je: “što je više suho nakon provenjavanja i biljka kod košnje starija, kraće sjeckati”.
Slika 3. Adekvatno usitnjavanje mase
Pravilna priprema silaže i zatvaranje silosa
Kod siliranja u silosu preporučuje se da slojevi materijala prije gaženja ne bi trebali biti deblji od 25 do 30 cm, kako bi se moglo kvalitetno nagaziti, odnosno sabiti biljnu masu i istisnuti zrak. Stroj za gaženje trebao bi imati težinu koja čini 1/3-1/4 težine mase koja u sat vremena ulazi u silos. Optimalna brzina vožnje stroja za gaženje je 2-3 km/sat. Ciljna vrijednost zbijenosti mase u silosu, ovisno o suhoj tvari silaže, kreće se od 210 do 230 kg suhe tvari po m3.
Slika 4. Zbijanje mase i istiskivanje zraka
Kada smo unijeli u silos zadnju prikolicu materijala za siliranje, dovoljno je još sat vremena gaziti masu i potom je najbolje odmah silos kvalitetno pokriti. Kvalitetno pokrivanje podrazumijeva hermetičko zatvaranje silosa kako zrak više ne bi mogao ulaziti u njega. Ako smo to tako i napravili, za nekoliko sati možemo vidjeti izdizanje pokrovnog materijala na silosu, i to zbog aerobne fermentacije koja nastaje jer bakterije koje za svoj razvoj trebaju kisik počinju i trošiti kisik ostao ispod podfolije i fermentiraju šećere iz biljke pa nastaje CO2. To podizanje pokrova znak je uspješnoga hermetičkog zatvaranja silosa.
Naravno, cilj je da primjenom kvalitetne podfolije koja će se priljubiti uz masu za siliranje ostane što manje zraka između mase i podfolije kako bi aerobna fermentacija trajala što kraće, a uvjeti za anaerobnu fermentaciju nastupili što brže.
Preporuka za kvalitetno pokrivanje je svakako korištenje zidne folije (u silosu), podfolije sa smanjenom propusnošću za kisik (razlika u propusnosti i do 100 puta u odnosu na klasičnu podfoliju), jer tako stvaramo povoljnije uvjete za ispravnu fermentaciju mase za siliranje i višegodišnjih pokrivača koji je štite od oštećenja, uz vreće ispunjene šljunkom (do 2/3 visine vreće) na krajevima i uza zidove silosa (bočnim rubovima). Preporučeno je vrijeme konzerviranja prije otvaranja barem šest tjedana.
Slika 5. Stvaranje plina nakon kvalitetnog zatvaranja silosa
Korisne mliječno-kiselinske bakterije
Na svakoj biljci koju siliramo već na polju nalaze se korisne mliječno-kiselinske bakterije koje kod primjene pravilne tehnologije siliranja vode proces u smjeru pravovremenog i dovoljnog stvaranja mliječne kiseline i uspješnog konzerviranja biljke. Osim njih, međutim, na zelenoj biljci nalaze se i brojne druge bakterije koje su štetnici u procesu vrenja i mogu ga odvesti u neželjenom smjeru, kao i kvasci i plijesni koji također mogu dovesti do kvarenja, proizvodnje nepoželjnih i štetnih sastojaka, ali i smanjenja kvalitete i povećanih gubitaka u procesu siliranja.
Primjenom SANO Labacsil Duo kombiniranoga biološko-kemijskog dodatka za siliranje dodajemo kulture bakterija koje stvaraju isključivo mliječnu kiselinu, uz istovremenu primjenu soli organske kiseline koje stvaraju optimalne uvjete za razvoj poželjnih bakterija mliječno-kiselinskog vrenja, a nepovoljne uvjete za
nepoželjne bakterije, kvasce i plijesni kao štetnike vrenja.
Tijekom procesa siliranja nemoguće je izbjegnuti određene gubitke. Oni kreću već na polju neposredno nakon košnje biljke, jer procesi metabolizma biljaka ne staju u trenutku košnje. Nastavljaju se u procesu vrenja, a ako tehnologija siliranja nije bila adekvatna mogući su i znatni gubici u silosu nakon otvaranja silaže i početka korištenja u hranidbi životinja. Smatra se da pravilnom tehnologijom siliranja gubitke energije od ishodišnog materijala do silaže kojom hranimo životinje možemo svesti na manje od 10%, ali oni isto tako kod nepravilne tehnologije siliranja mogu iznositi i više od 40%.
Razvoj plijesni u silaži, truljenje mase, naknadno zagrijavanje silaže i slične pojave neželjene su posljedice grešaka kod siliranja.
Koji je cilj siliranja
Cilj siliranja trava trebao bi biti dobivanje silaže s visokim sadržajem energije po kilogramu suhe tvari (1. otkos min. 6,4 MJ NEL, ostali otkosi više od 6,1 MJ NEL), maksimalno očuvanom kvalitetom proteina (minimalnom razgradnjom do amonijaka), bez znakova kvarenja (truljenje, razvoj plijesni), ugodnog mirisa i okusa za životinje jer će to rezultirati visokom konzumacijom takve silaže i većom proizvodnjom mlijeka/mesa iz kilograma suhe tvari takve silaže.
Životinje najradije jedu silažu koja sadržava puno mliječne kiseline. Zbog toga je cilj postignuti više od 70% sadržaja mliječne kiseline od svih kiselina nastalih u procesu vrenja.
Radimo li silaže koje podržavaju dobro zdravlje životinja, reprodukciju i optimalno iskorištenje njihovih genetskih potencijala u smislu proizvodnje?
Jedini je objektivan način da to procijenimo analiza silaže u odgovarajućem laboratoriju. Kvalitetna analiza silaže uključuje ispitivanje kemijskog sastava i hranjive vrijednosti silaže, ali i procjenu njenih dinamičkih svojstava u organizmu životinje. Daje nam informacije ne samo o sadržaju već i o kvaliteti proteina, ne samo o količini kiselih i neutralnih vlakana već i o stupnju i brzini probavljivosti vlakana. Osim toga dobijemo informaciju i o kvaliteti vrenja putem količine i odnosa organskih kiselina nastalih u procesu siliranja. Naravno, tu je i procjena sadržaja energije u silaži, kao i mnogo drugih korisnih informacija.
Jedan takav laboratorij, u koji je moguće poslati uzorke na analizu, nalazi se u SANO tvornici u Popovači, a rezultat je suradnje tvrtke SANO i CVAS laboratorija iz SAD-a.
Rezultat analize služi nam s jedne strane za sastavljanje i optimiranje obroka temeljenih na bazi aktualnih silaža koje su nam na raspolaganju, a s druge strane upućuje na mogućnosti i puteve poboljšanja kvalitete silaža koje farmer tek planira raditi. Cilj bi trebao biti pokušati uvijek napraviti nešto bolju silažu od prethodne, a kao prvi korak na tom putu služi nam analiza kvalitete postojećih silaža.
Autor: Pero Gnjidić, Sano SOE ekspert govedarstva
